Tuga i bol zavladali su selom Potreb, malim i pitomim naseljem u opštini Tutin, nakon vijesti da nas je 17. decembra 2024. godine, u svojoj 37. godini, iznenada napustila Mirela (Pepić) Demirović. Njena prerana smrt ostavila je dubok trag ne samo na porodicu i prijatelje, već i na cijelu zajednicu koja je ovu mladu ženu poznavala kao uzor dobrote, marljivosti i nesebične ljubavi.
Mirela je bila osoba koja je uvijek zračila pozitivnom energijom. Njeni sugrađani pamtiće je po iskrenom osmijehu i toplim riječima kojima je često znala utješiti druge, čak i kada su je pritisak obaveza i životni izazovi iscrpljivali. Kao majka četvoro djece, bila je neizmjerno posvećena porodici, dajući sve od sebe da Džejla, Alim, Zineta i mala Mirela rastu u atmosferi ljubavi, sigurnosti i zajedništva.
Dženaza Mireli Demirović održana je 19. decembra na porodičnom groblju u selu Potreb, nakon podne namaza. Tog dana selo je bilo ispunjeno suzama, molitvama i tugom, ali i zahvalnošću za život koji je, iako prekratak, ostavio neizbrisiv trag u srcima svih koji su je poznavali. Komšije i prijatelji okupili su se u velikom broju, kako bi porodici Demirović i Pepić pružili podršku u ovim teškim trenucima.
„Mirela je bila srce naše zajednice. Uvijek je bila spremna da pomogne, da pruži riječ utjehe ili ruku spasa. Takvi ljudi su neprocjenjivi i ne zaboravljaju se. Ovaj gubitak osjećamo svi mi, jer smo izgubili nekoga ko je bio svjetlost u našim životima,“ rekla je Senada, bliska prijateljica porodice.
Mirelin suprug Nedžib, iako shrvan bolom, uz podršku porodice i prijatelja nastoji pronaći snagu za svoju djecu, koja sada ostaju bez majčinske nježnosti i brižnosti.
Njeni roditelji, Halit i Hanifa, s tugom se prisjećaju trenutaka ponosa i radosti koje su doživjeli s kćerkom. Braća Mirsen i Muhamed, te sestre Azra, Emina i Mirnesa, složni su u jednom: Mirela je bila stub porodice, žena koja je spajala sve oko sebe ljubavlju i razumijevanjem.
Žitelji Potreba, zajednice poznate po svojoj solidarnosti, udružili su se kako bi olakšali porodici ove teške trenutke. Tokom dženaze, selo je bilo obavijeno tišinom, a svaka izgovorena riječ bila je molitva za Mirelinu dušu.
Osim porodice i prijatelja, Mirelina smrt duboko je pogodila i one koji su je površno poznavali. „Uvijek ću pamtiti kako me dočekala s osmijehom kada sam prvi put posjetio Potreb. Bila je oličenje gostoprimstva,“ kazao je jedan od poznanika porodice.
Mirela je za sobom ostavila bogatstvo ljubavi i sjećanja koja će živjeti u srcima onih koji su imali privilegiju da je poznaju. Njena dobrodušnost, spremnost da pomogne i nevjerovatna snaga u suočavanju s životnim izazovima ostaju trajno nadahnuće za sve nas.
Neka joj Allah podari vječni rahmet i spokoj, a njenoj porodici snagu i sabur u ovim teškim danima.
