Umro joj muž pa se udala za svekra: “BOLJE SA NJIM DA SPAVAM, NEGO SA MUŠKARCIMA IZ SELA!”

Prije pet godina, ova žena je postala udovica. Muž joj je preminuo, a ona je ostala da podiže njihova četiri sina. Sve vrijeme uz nju su bili svekar i svekrva, koji su je tretirali kao najrođeniju. Međutim, umrla joj je i svekrva, te je kuća ostala puna udovaca.

Jedno vrijeme su živjeli tako, a zatim joj je svekar predložio bračnu zajednicu. U početku ga je odbila, ali je kasnije, iz interesa, pristala da se uda za njega. Međutim, to nije bilo sve. “Udala sam se za svog svekra, rođenog oca mog pokojnog muža zbog njegove penzije, ali… dogodile su se neke neplanirane stvari.

Nakon što je moj muž napustio ovaj svijet prije pet godina, ostala sam sama sa četiri sina, potpuno sama… nikoga nisam imala osim njih. Bilo mi je veoma teško, plašila sam se budućnosti, odrastanja djece, i svih obaveza.

Prošle godine mi je moj svekar ponudio brak, s obzirom na to da je svekrva preminula godinu dana nakon mog muža. Osjećala sam se grozno kada mi je predložio da se udam za njega, ali je onda pokušao objasniti da je to za moje dobro, da će mi ostati njegova penzija i da ću na taj način osigurati svoju budućnost.

Inače, svekar ima njemačku penziju, i to vrlo dobru. Mjesec dana sam se dvoumila, razmišljala, i na kraju pristala. Sve je bilo u redu kada je naš odnos u pitanju, međutim, prije mjesec dana smo prvi put prešli granice odnosa svekar-snaha.

Iako smo se vjenčali, nismo imali te odnose, jer je naš brak bio sklopljen zbog njegove penzije, odnosno, tako je bilo do prije mjesec dana. Jednostavno, dogodilo se, niti se ja niti on ponosimo na to, ali… živi smo ljudi i te potrebe su u tom trenutku bile jače od svega drugog. Pet godina do tada nisam imala odnose sa muškarcem.

Nakon toga, dogovorili smo se da s vremena na vrijeme to ponavljamo… kada se ukaže potreba. Možda zvuči grozno, ali bolje da spavam s njim, nego s drugim muškarcima po selu i da tako sramotim svoju djecu i pokojnog muža… pokoj mu duši. Niko ne zna osim nas dvoje, mog svekra i mene.