Estrada

Pre nekoliko godina u državi Arizona u Americi proveden je jedan naučni eksperiment.

U eksperment su bila uključena tri bračna para. Dve godine su živeli u jednoj vrsti biosfere, koja se savršeno sama obnavljala. Udisali su pročišćeni, jonizovani vazduh i hranili se samo biljkama koje su sami sadili. Sve je bilo savršeno regulisano, pa su imali mogućnost da žive onako kako je to Bog od samog početka predvideo.

Gerontolozi, stručnjaci za proučavanje starenja, medicinskog fakulteta u Los Angelesu su nakon toga pregledali sva tri para i ustanovili da bi imali životno očekivanje od najmanje 160 godina kada bi nastavili da žive u ovoj istoj biosferi (dr Jack Stockwell). Od stvaranja na dalje nema ni jednog jedinog razloga zašto bi čovek posle izvesnog broja godina morao da ostari telesno i duhovno. Samo pad u greh i uskraćivanje pristupa drvetu života su učinili da nam je trenutno večni život nedostupan.

Bog želi da nam tu mogućnost ponovo stavi na raspolaganje i to će se i dogoditi prilikom Hristovog drugog dolaska onima koji su se u sva protekla vremena odlučili da stanu na Njegovu stranu. Međutim, ni sada smrt ne mora da dođe tako brzo, kao što se to mnogima sada događa. Ako sada već odmahujete glavom, mislim da ćete još mnogo puta i još odlučnije to isto činiti dok budete čitali sledeće stranice. Već je 1915. godine nosilac Nobelove nagrade dr Alexis Carrel dokazao da je sama ćelija izvorno načnjena da večno postoji. Samo se tečnost u kojoj pliva degeneriše.

Ovaj genijalni istraživač održavao je jedno kokošije srce 28 godina u životu tako što mu je svakoga dana menjao hranljivu otopinu u kojoj se srce nalazilo. Ova otopina je imala skoro isti mineralni sastav kao i krv. Srce se savršeno hranilo i rezultati razmene materija su svakoga dana savršeno uklanjani. Tek kada je dr Carrel prestao da otopinu redovno menja srce je uginulo. Ovo otkriće zaista ima veliko značenje. Jer ono znači: kada se neka ćelija savršeno hrani i kada se rezultati razmene materija i otrovi potpuno uklanjaju, ćelija ima izgleda na veoma dug život: Ne samo 67 godina kao kod muškarca i 76 godina kao kod žena u zapadnoj Evropi.

Ovde se nalazi ključ problema i ova jedna rečenica me oduševljava: Savršeno ishranjene ćelije i savršeno uklonjeni otrovi i otpadne materije znače veoma dug život! I ljudske ćelije su u stvari bile besmrtne, kao što je objašnjeno u smislu pada u greh. Međutim, bez otpadnih materija i otrova i celo ljudsko telo može veoma dugo da živi! Poznato je da su naše matične i polne ćelije praktično besmrtne. Kako dolazi do toga? Jednostavno tako što telo ono što mu je najvažnije najpažljivije štiti od otrova. Kada bi i ostale ćelije bile na isti način „štićene“, i one bi živele nezamislivo dugo.

Čovek koji se na savršen i svojoj vrsti primeren način hrani, svakako da bi imao mogućnost (naravno ne u potpunosti, jer se mora uzeti u obzir genetsko nasleđe i zagađena okolina) da doživi biblijsku starost. Kada bismo imali mogućnost i kada bismo zaista uspeli da sve taloge koje smo u toku godina nakupili uklonimo iz tela, bili bismo ponovo mladi. Samo kako da to postgnemo? Hajde da idemo dalje i da svoje oduševljenje bar za trenutak malo prigušimo! Svaka bolest ostavlja čoveka u bar nešto dubljoj starosti, u stvari čini da čovek stari. Lakše se može razumeti šta je bolest i kako nastaje u odnosu na proces starenja, ako bacimo pogled na ono što se događa bljkama. Biljke rastu brzo i prirodno ako imaju na raspolaganju dobru zemlju, mnogo svetlosti i dovoljno vode.

Kvalitet ova tri faktora ima neposredan uticaj na zdravlje i robusnost biljke. To su tri esencijalna životna sredstva biljke, koja joj se moraju osigurati. Isto je tako s nama ljudima. Telo je jedna visokorazvijena mašina kojoj je potrebno visokorazvijeno gorivo. Samo ne u tom smislu da čovek mora da trči u apoteku i da kupuje veliku kolčinu vitamina i drugih dodataka. Tako nešto neće nam doneti mnogo uspeha, već i zato što resorpcija tih materija zahteva postojanje zdravih creva. A njih u stvarnosti malo ko od nas ima. Prvo se celi sistem mora osloboditi štetnih naslaga. Normalni čovek je često još od rođenja tako zagađen otrovima i drugim štetnim naslagama, drugim rečima tako je pun šljake da više nije u stanju da je se oslobodi.