Policija razbila leglo prostitutki u Beogradu: Munjevita akcija policije otkrila mnoge detalje “To mi je sin, svi su mi u Gruziji, nemam kome da se javim”

Nije uvek zlato ono što sija, nigde to nije vidljivije nego kod devojaka koje rade u “najstarijim zanatima”. Djevojke koje uđu u ovu branšu iz radoznalosti, ali i želje da u kratkom vremenskom periodu zarade naizgled lak veliki novac, kako bi mogle živjeti život van domašaja većine ljudi, na kraju “izgore” bez opcije I sloboda, prinuđena na poslušnost šefu, često padaju u „kandžu trgovine ljudima“. Iz ovog začaranog kruga često nema izlaza.

Vrijedi napomenuti da postoji popriličan broj stranaca koji u našu zemlju dolaze pod krinkom turizma, ali je zapravo njihova prava svrha da se ovdje prostituiraju, što može biti veliki problem, jer je teško utvrditi da li su ove djevojke su prisiljeni da učestvuju, odnosno da li su dio lanca trgovine ljudima ili to čine dobrovoljno.

Osim toga, prema dostupnim informacijama, oni stranci koji se u našoj zemlji bave prostitucijom to isto rade i u drugim zemljama sveta, odnosno “kruže” po završetku posete Srbiji, emigriraju u druge zemlje i dolaze u druge zemlje. gde se nalaze radi prostitucije u trećim zemljama Stranci – objasnio je Slobodan Vasiljević, načelnik Odeljenja za javni red i mir (JRM).

„Blic“ je bio sa službenicima odeljenja JRM, koji su znali za operaciju hapšenja tri strane devojke – dve Gruzijke i Ukrajinke koje su u Beograd došle pod plaštom turizma, ali je u stvarnosti pravi razlog bio bavljenje prostitucijom.

Pronalazak devojaka preko oglasa

S obzirom da nije protuzakonito oglašavanje na Internetu, na jednom od sajtova pronađen je broj telefona agencije za prostituciju. Odabrane su tri djevojke – Liza, Dijana i Nastya. Međutim, kako je Dijana bila zauzeta, agencija je ponudila Mašu. Ni ne sluteći šta im se sprema, iste su pristale da se nađu sa potencijalnim klijentima za pola sata na dogovorenoj lokaciji u centru Beograda.

Nestrpljenje, napetost i iščekivanje pratili su svaki potez policije, a 30 minuta činilo se kao vječnost.

Slobodan Vasiljević, načelnik Odeljenja za javni red i mir PU, mi je sa razumevanjem objasnio da se devojke ponekad uopšte i ne pojave.

– Kada je reč o agencijskoj prostituciji, obično se šalje lokacija objekta u koji treba da odu, novac se fotografiše i komunikacija prilikom potpisivanja je na stranom jeziku… – objasnio nam je Slobodan Vasiljević.

Međutim, djevojke nisu tražile ništa osim adrese na koju bi mogle otići.

Konačno, nakon napornih pola sata, taksi se zaustavio ispred zgrade, a tri djevojke su izašle iz auta.

Policija koja je čuvala pred zgradom je posmatrala sa koje strane će devojka doći, a nakon gestikulacije devojci da dođe, ubrzo je zazvonio interfon.

Ekipa koja se nalazila ispred zgrade, javila je da devojke čekaju lift, a na telefon sa kojeg smo i poručili devojke stigla je poruka: “Koji je broj stana?”.

Hapšenje

Kroz samo nekoliko trenutaka pokucale su na vrata, a nakon što su ušle to je bio znak da policijski službenik izvadi značku i pokaže da su došle na vrata policije.

Lisa je nosila bijeli sako, korzet, svijetle pantalone i svjetlucave štikle. Kasnije smo saznali da je iz Gruzije i da je započela posao u Dubaiju.

Marta, obučena u crno i u crnim čizmama, takođe je Gruzijka i govori nekoliko reči na engleskom, ali sa policijom komunicira na ruskom.

Za razliku od njih dvoje, Nastja tečno govori engleski i ruski, ali ono što nas je najviše iznenadilo je da govori i srpski!

Na njihovim licima se vidi strah, razočarenje i tuga. Čini se da su tek tada shvatili kakve ih opasnosti čekaju u ovom poslu. Maša nije mogla da ne plače, oči su joj bile pune suza, dok je Nastja bila raspoložena za svađu.

Potvrđeno je da su im novčanici i mobilni telefoni privremeno oduzeti, te su u pratnji policijskih službenika, ruku pod ruku, odvedeni na parking gdje su bili parkirani neobbilježeni policijski automobili.

– Neće se razdvojiti jer su prijatelji – rekla je Nastja da je videla da policija planira da ih preveze u policijsku stanicu u Beogradu u dva različita automobila.

Za to vrijeme telefoni su im zvonili.

Nastja je sjela na zadnje sjedište, a oni su krenuli prema stanici.

– Prestravljena je, ali shvata da kada radi ovaj posao želi da se tako nešto desi.

Nekoliko minuta koliko sam stigao u kancelariju činilo mi se kao vječnost, a telefon je neprestano zvonio.

Nastjini roditelji su mrtvi, a ona ima brata koji sa suprugom živi u Rusiji, kojoj šalje novac.

Rekla je i da se veliki broj žena bavi prostitucijom, a da to i ne zna, te da je to radila zbog novca.

Po dolasku u službenu rezidenciju, automobil je bio parkiran, a njih troje su izašli iz auta i nečujno otišli do lifta koji bi ih odveo do kancelarije za ispitivanje.

Kroz mračan hodnik, spuštene glave i rukama iza leđa, Maša, Liza i Nastja išle su ka policijskim službenicima koji su već spremni čekali da ih saslušaju.

Saslušanje

Nakon što je došao prevodilac, njih troje su se razišli i svaki je dobio svoj posao.

Lisa je advokat.

Njen odgovor je sve zaprepastio.

Za to vrijeme, u drugoj prostoriji, Nastja je davala izjavu, a Maša potpisivala potvrdu o privremenom oduzimanju.

Sva trojica se slažu oko iste stvari:

– Ne znamo kako izgleda šef agencije. Više smo čuli od njegovih pomoćnika. Agencija u Turskoj – rečeno je tri.

Vasiljević je objasnio da je tadašnji mukotrpni rad policije tek počeo da pronađe makroe, obezbijedi dokaze za krivično gonjenje i izvrši detaljne provjere da li postoji kriminalni element trgovine ljudima.

I dok je ročište trajalo, primili su na desetine poziva na mobitele, a na telefone su im počele stizati poruke preko kojih su dogovarani sastanci sa prostitutkama i, ispostavilo se, sa agencijom.

“To mi je sin”

Osim što je govorila gruzijski, Maša je na pitanja policije odgovarala na ruskom, koji je razumjela.

Na njenom telefonu je bila slika dječaka, ne starijeg od deset godina.

– To je moj sin – Jedva je to mogla izgovoriti.

Zabrinuti za njihovo pravo na pozive, policija je pitala Lizu i Martu da li postoji neko koga mogu pozvati.

Lisa je rekla da želi nazvati svog redovnog prijatelja da se uvjeri da je sve u redu. Za razliku od nje, Marta je rekla da nema koga da zove.

– Svi su u Džordžiji, ja nemam nikoga – rekla je Marta.

Sati su prolazili, a papirologija nije bila gotova.

– On će večeras biti u pritvoru, a sutra ujutro će biti pozvan sudija za prekršaje. Zatim je uslijedilo suđenje, a njihove radnje su po zakonu smatrane prekršajima – rekao nam je Vasiljević.

Nakon višesatnog ispitivanja i čitavog postupka, djevojke su odvedene u prostoriju za pritvor.

Kazne

Zakonom o javnom redu i miru, za onog ko se odaje prostituciji, ko koristi usluge prostitucije ili onog ko ustupa prostorije radi prostitucije – propisana je novčana kazna od 50.000 do 150.000 dinara ili kazna zatvora od 30 do 60 dana.