Lifestyle

Mladalačka lepota dolazi i iznutra i spolja

Naravno da ja nemam ništa protiv prirodnih biljnih vitaminskih preparata i krema. Sve to ima svoje pravo opravdanje. Međutim, vrlo često se događa da svi oni udaraju samo u zidine tvrdih blokada šljake. Prvo se moraju ukloniti blokade šljake, tako da se istinska lepota iznutra može pokazati i na površini. Sve to je bilo poznato još starim Grcima i Rimljanimaq, Egipćanima, u stvari svim starim narodima hiljadama godina.

Upravo zato su se oni negovali isključivo baznim preparatima za negu kože, a ne kao danas kiselim preparatima. Sredstva za negovanje, koja su u stanju da izjedu nerđajući čelik na posudi za sapun, i te kako mogu da naškode i koži. Mi ćemo kasnije malo tačnije istražiti zašto je pravilna spoljna nega tako važna u procesu podmlađivanja iznutra. Nefretete, Kleopatra i najlepše žene antike prale su kosu sokovima bobičastog voća i zemlje za pranje.

Nisu upotrebljavale nikakve kreme, jer im nisu ni bile potrebne. Te žene nisu imale nikakvog drugog posla osim da izgledaju lepo i negovano. To im je izgleda veoma uspevalo, ako se veruje njihovim savremenicima. Celokupna nega tela bila je orijentisana na baze i prema tome prirodna i u skladu s prirodom. Čak i već spomenuti sokovi bobičastog voća: naime, njihove organske kiseline su se pretvarale u baze izvan tela i u telu.

Kao primer: limunov sok je u ustima neverovatno kiseo, ali u telu deluje visoko bazično, jer je bogat mineralima i raspolaže prirodnim, organskim voćnim kiselinama. Sve te prekrasne i čudesne materije su već tada spolja pomagale da se telo oslobodi šljake, tako da postrane mnogo spremnije da prihvati tu pravu lepotu koja dolazi iznutra. Jedna savremena telesna nega sa losionom za tuširanje i šamponom sadrži uglavnom sodijum-lauret-sulfat (to je obično sredstvo za čišćenje podova garaža iz 6o-tih godina devetnaestog veka).

Danas ono ima uglavnom kiselu pH-vrednost od 5,8. ponekad i manje od 5,0 i potiskuje kisele telesne izlučevine natrag u telo, umesto da ih uklanja. To nije nikakva prava telesna nega. Osim toga, čovek se mora mnogo češće tuširati i kupati, jer jednostavno nije u stanju da se pravilno i prirodno opere. U prvom trenutku, takvo sredstvo čini da koža spolja izgleda čista, ali da u daljem toku postaje zavisna od takvih proizvoda.

Da li je to slučajno? Osim toga, i toliko često spominjani zaštitni kiseli telesni sloj je samo zaostatak iz nenaučnih izvora. Rođen neposredno iz bubnjanja reklamne mašinerije koja želi da nam proda svoje nepotrebne i nekorisne proizvode. Taj toliko hvaljeni „kiseli zaštitni sloj“ uopšte ne postoji. Ova pojava ima jednostavno svoj temelj u tome da telo pokušava da se reši kiselina preko kože. Jadno telo uopšte ne pokušava da se preko kiselog sloja zaštiti od uticaja svoje okoline. U stvarnosti želi samo da se oslobodi kiselog otpada. To je samo njegov pokušaj da se na svoj način oslobodi onoga što mu smeta.

Telo upada u paniku zbog prezakiseljenosti, želi da spreči nagrizanje tkiva, a sve što industrija ima da mu ponudi je da svojim „sredstvima za negovanje kože“ ponovo natera kiseline natrag u telo, umesto da pomogne telu da se oslobodi kiselog otpada. Da li ste znali da sve ide tako daleko da se prilikom izrade sapuna iz sapunske lužine vadi prirodni glicerin da bi se kasnije upotrebio u kozmetici i u industriji. Sapunu se onda dodaje veštački, denaturisani glicerin koji je u stanju da kožu užasno osuši.

Ako to nije glupo, šta je onda? Što se tiče opasne kozmetike, treba ozbiljno upozoriti na upotrebu mineralnih ulja iz nafte u obliku parafina, parabena i vazelina (petrolatum) prilikom izrade krema. Sve se to može saznati na temelju čitanja liste sastojaka. Oni su neverovatno nezdravi i utiskuju se duboko u donje slojeve kože, tako i posle mnogo godina posle upotrebe ostaju u telu. Ove hemikalije čine da koža postane suva i opuštena, uništavaju enzime, veoma su otrovni i nagomilavaju se u jetri, koja zbog toga trpi osetna oštećenja.

Osim toga, izazivači bolesti i gljivice uživaju neizrecivo u civilizovanoj, kiseloj sredini savremenog potrošačkog društva. Bebe nemaju nikakav kiseli zaštitni sloj i priroda već zna zašto. To je i razlog zašto naočare, satovi i nakit bivaju oštećeni kiselinama koje izlaze na kožu, već prema tome koliko se u nečijem telu nagomilalo šljake i otrova. Pravilna nega je uvek bazično orijentisana. Samo takva prirodna nega čini da koža postaje lepa, mlada i zategnuta.

Ljudi antike nisu bili glupi. Danas više niko nije u stanju da piramide sagradi na isti način. Ja bih čak rekao da je čovek u ta davna vremena daleko više znao šta je zaista dobro za čoveka pojedinca, u najmanju ruku u smislu ishrane. Danas, međutim, obaveštavaju nas „nesebični“ mediji šta treba da jedemo i pijemo, kako treba da se negujemo, i to sve prema uputstvima proizvođača koji su pre svega zainteresovani za profit.

I to sve na našu štetu! Zatim, čovek se ne nalazi u procesu razvitka, evolucije, već izrazite degeneracije. Kada onda u telu nešto ne stigne tamo gde je trebalo da dođe, zato što se već u tom delu tela nagomilao sloj otpada i šljake, ili kada se ono što je telu neophodno nije ni unelo putem ishrane, nastaje manjak, nedostatak. Ako nedostaje bakra, ili ako on ne može zbog šljake da se probije do svog mesta, nastaju sede kose i bolovi u zglobovima.

Ako nedostaje cinka ili on ne uspava da se probije do svog mesta, ispada kosa, umanjuje se libido i sposobnost začeća (sklonost koja se vrlo pojačava). Cink osim toga ima važnu ulogu u deljenju celija, nastajanju DNA lanaca i u proizvodnji preko 300 enzima. Ako nedostaju fosfor, kalcijum i silicijum, stradaju u određenim okolnostima gustina kostiju i vezivna tkiva. Ako nedostaje gvožđa ili ono ne uspeva da se probije, tada može doći do malokrvnosti i slično.

Međutim, kada se telo na odgovarajući način oslobodi kiselina i šljake, potrebna nam je jedna mnogo manja količina tih prehrambenih elemenata da bismo se snabdeli. To znači, što se telo bolje oslobodilo šljake i što je čistije, to se manje namirnica mora doturati spolja da bi čovek ostao zdrav. To ujedno znači da će se sve manje štetnih i otrovnih materija unositi u organizam putem hrane. Tada bismo mogli da jedemo manje i da s tim u vezi uživamo u mnogo boljim i primerenijim namirnicama boljeg kvaliteta. Bolje je nasititi se manjom količinom bolje hrane nego se hvaliti obiljem pogrešne i manje kvalitetne.