Hodža napustio sve i pobjegao u Njemačku: ‘Jedva sam sastavljao kraj s krajem, a ovdje sretan vozim kamion…’

Odlazak mladih je hitan problem s kojim se suočava BiH i zemlje u regionu. Među onima koji su napustili Bosnu i Hercegovinu je Selmir Husić (32 godine) iz Žvenica.

Gotovo deset godina radio je kao imam Avanti u maloj crkvi kod Zvornika, a prije nešto više od dva mjeseca otišao je u Njemačku, gdje danas radi kao vozač kamiona.

Nakon što je završio Karađoz-begovu medresu u Mostaru, Husić je ubrzo radio kao imam u Crkvi Ravne Islamske zajednice Zvornik, gdje je proveo oko devet godina. Ipak, odlučio je napustiti imamsku službu i potražiti drugi posao – kao vozač kamiona. Najprije je radio za avioprijevoznika u Bosni i Hercegovini, potom u Hrvatskoj, da bi prije više od dva mjeseca otišao u Njemačku.

U razgovoru za Anadoliju, Husić je rekao da je napustio Bosnu i Hercegovinu iz više razloga. Rekao je da bi mu trebalo dosta vremena kada bi počeo nabrajati sve razloge zašto je danas u Njemačkoj.

Dodao je da su njegovi razlozi za odlazak iz Bosne i Hercegovine umnogome različiti od onih drugih, a to su neizvjesnost, nedostatak dalekovidosti, monotonija, nepotizam i druge bolesti od kojih boluje društvo.

– Da, istina je, završio sam medresu i nepunih devet godina radio kao imam u maloj povratničkoj crkvi u Podrinju. Trenutno živim u Njemačkoj kao vozač kamiona i sretan sam i uživam u tome što radim – kaže Husić, otac dvoje djece.

Na pitanje da li mu je i koliko teško napuštao vjerske obrede, odgovorio je da nije bilo teško jer, kako je rekao, za imama smatra da ima sasvim drugu profesiju.

– Radim u maloj povratničkoj crkvi i iskreno mogu reći da jedva spajam kraj s krajem. Koliko god ljudi vjerovali da “hodže imaju para” ja nemam, a siguran sam da i većina drugih imama vjeruje. Zbog sebe i svoje obitelji odlučio sam da idem dalje i mogu reći da ne žalim – rekao je Husić.

Na pitanje kako je doživio veliku suprotnost između ta dva posla, Husić je odgovorio da je sa sobom donio svoja uvjerenja.

– Istina je da je imamska služba u potpunoj suprotnosti sa, da tako kažem, “uskakanjem” u kabinu kamiona, ali i to je častan posao koji danas mnogi imaju, a meni apsolutno nije problem raditi kao kamiondžija. vozač ili na drugi način sutra. Kojim god poslom da se bavim, nosim svoja uvjerenja – pojašnjava Husić.

Posao vozača kamiona je deficitaran u Njemačkoj, kao iu većini europskih zemalja, objasnio je, i to je jedini razlog zašto se odlučio za taj posao. Kazao je da je plaća pristojna za normalan život, te da je zadovoljan uvjetima rada, za koje je dodao da su neusporedivi s onima koje nude poslodavci u BiH.

Govoreći o svom radnom danu, Husić je rekao da radi od 8 do 10 sati. Budući da vozim kiper, svaki dan nakon posla provodim vrijeme sa svojom obitelji kod kuće.

– Poslodavac od vas očekuje da uradite svoj posao, a vi svoju platu i beneficije dobijate uvijek na vrijeme. Jednostavno, ovdje je sve uređeno i zakonom regulisano – istakao je Husić.

Kaže kako, oba posla, i posao imama i posao vozača, imaju svoju težinu, s tim da imamski poziv, prema njegovim riječima, nosi dosta veću odgovornost.

– Svi mi koji smo otišli iz BiH, otišli smo da bismo se nekad vratili. Niko nije otišao što mu je bilo drago, nego zato što nije želio da živi u neizvesnosti, čekajući šta će biti kad se sutra probudi. Naš Gospodar određuje i zna našu budućnost, ali na čovjeku je da planira i preduzme neke korake. Otići ili ostati individualno je pitanje svakoga od nas. Svaki čovjek sam donosi tu odluku, shodno svom stanju i potrebama. Ja sam otišao, ali s nadom da ću se jednog dana, ako Bog da, vratiti – zaključio je Husić.