Budućnost svemira ili, bolje rečeno, što znanstvenici misle kakva će ta budućnost biti. Dakako, pretkazivanje budućnosti vrlo je teško. Jednom sam mislio da bih trebao napisati knjigu Jučerašnje sutra: Povijest budućnosti. To bi trebala biti povijest predviđanja budućnosti, od kojih su gotovo sva bila vrlo netočna. Ali unatoč tih promašaja, znanstvenici i dalje misle da mogu pretkazati budućnost. U staro doba, proricanje budućnosti bijaše zanat proročica i vračeva.
Često su to bile žene koje su dovođene u trans pomoću neke droge ili udišući plinove na nekom otvoru podzemlja. Njihova buncanja zatim su tumačili prisutni svećenici. Ta tumačenja su bila ono pravo umijeće proricanja. Slavna delfijska proročica u antičkog Grčkoj bila je opće poznata po izvrdavanju odgovora ili je pak davala dvosmislene odgovore. Kad su Spartanci zapitali što bi se dogodilo kad bi Perzijanci napali Grčku, proročica je odgovorila: “Ili će Sparta biti razorena ili će njen kralj biti ubijen.”
Pretpostavljam da su delfijski svećenici bili procijenili da će, ukoliko se ne bude zbio nijedan od tih događaja, Spartanci biti silno zahvalni Apolonu pa će posve smetnuti s uma činjenicu da je njegova proročica dala krivo proročanstvo. U stvari, kralj je doista i poginuo, braneći Termopilski klanac u borbi koja je spasila Spartu i bila uvod u konačni poraz Perzijanaca. U drugoj jednoj prigodi, lidijski kralj Krez, najbogatiji čovjek na svijetu, zapitao je proročicu što bi se dogodilo ako on, Krez, napadne Perziju.
Odgovor je glasio: “Past će veliko kraljevstvo.” Krez je mislio da se pod tim smatra Perzijsko kraljevstvo, ali bilo je to njegovo veliko kraljevstvo koje je izgubilo rat, a on je sam završio na lomači, živ spaljen. Suvremeni proroci sudnjeg dana bijahu mnogo odlučniji, ne prezajući ni od iznošenja točnih nadnevaka za kraj svijeta. Ova su proročanstva čak služila padu vrijed-nosnica na svjetskim burzama, premda me zbunjuje zašto bi kraj svijeta nekoga nagnao da proda dionice za gotov novac. Po svoj prilici, tamo kamo nakon toga ide ne može ponijeti ni jedno ni drugo. Sve dosad, svi izneseni nadnevci sudnjeg dana prošli su, a da se ništa nije dogodilo.
No proroci su često imali objašnjenje za svoje očite promašaje. William Mil-ler, osnivač Adventista Sedmog dana, prorekao je da će se Drugi Dolazak dogoditi između 31. ožujka 1843. i 21. ožujka 1844. Kad se u tom razdoblju ništa nije bilo dogodilo, nadnevak je bio pomaknut na 22. listopada 1844. Kad je i to prošlo u miru, predloženo je jedno novo tumačenje. Prema njemu, godina 1844. bijaše doista početak Drugog Dolaska — ali prvo trebaju biti prebrojana imena u Knjizi Života. Tek nakon toga dolazi Sudnji Dan za one kojih nema u toj knjizi. Srećom, čini se da ovo prebrojavanja uzima dosta vremena. Dakako, znanstvena predviđanja ne mogu biti mnogo pouzdanija od onih proroka i vračeva.
Pomislimo samo na meteorološke prognoze. Ali postoje izvjesne situacije za koje mislimo da možemo dati pouzdana predviđanja, a budućnost svemira, u vrlo širokom rasponu, jedna je od takvih. Tijekom posljednjih tristo godina otkrili smo zakone znanosti koji upravljaju materijom u svim uobičajenim situacijama. Još uvijek ne znamo točne zakone koji upravljaju materijom pod vrlo ekstremnim uvjetima. Ti zakoni su važni za razumijevanje nastanka svemira, ali ne utječu na budući razvoj svemira, barem tako dugo dok se svemir ponovno ne stisne u stanje visoke gustoće. U stvari, baš činjenica što moramo trošiti silne količine novca za gradnju golemih ubrzivača čestica za iskušavanje visokih energija upravo dokazuje koliko malo utječu ovi zakoni visokih energija na svemir danas.
Čak ako i uzmognemo saznati pripadajuće zakone koji upravljaju svemirom, ne bismo ih bili u stanju upotrijebiti za predviđanja vrlo daleke budućnosti, budući da rješenja jednadžbi fizike mogu pokazati svojstvo koje je poznato pod imenom kaos. Kaos znači da se jednadžbama dopušta nestabilnost: Učinite jednom s nekom malom količinom neznatnu promjenu stanja u kakvom je neki sustav, pa kasnije ponašanje toga sustava može postati potpuno drukčije. Na primjer, ako neznatno promijenite vrtnju ruletnog kotača, promijenit će se broj na kojeg pada kuglica. Praktički je nemoguće pretkazati broj koji će izaći; inače bi kockarnice bile mjesta za bogaćenje fizičara. Kod nestabilnih i kaotičnih sustava, općenito postoji neko vremensko razdoblje u kojem će mala promjena nekog početnog stanja narasti u promjenu dvaput toliko veliku.
U slučaju Zemljine atmosfere, ovaj vremenski raspon je reda veličine oko pet dana, otprilike vrijeme potrebno da vjetrovi obiđu planet. Mogu se napraviti zadovoljavajući točne vremenske prognoze za razdoblje do pet dana, no za predviđanje vremena dalje unaprijed bilo bi potrebno vrlo točno poznavanje sadašnjega stanja atmosfere i primjena nevjerojatno složenih izračuna. Nema načina kako predvidjeti vrijeme šest mjeseci unaprijed, osim prosjeka klimatskih prilika za godišnja doba. Poznati su nam također i osnovni zakoni koji upravljaju kemijom i biologijom pa bismo stoga, u načelu, trebali biti u stanju utvrditi kako radi mozak.
No u jednadžbama koji upravljaju mozgom gotovo u pravilu ima elemenata kaotičnog ponašanja, odnosno vrlo malene promjene u početnome stanju mogu odvesti do vrlo različitih posljedaka. Prema tome, u stvarnosti ne možemo predvidjeti ljudsko ponašanje, premda su nam poznate načelne jednaždbe koje njime upravljaju. Znanost ne može predvidjeti budućnost ljudskog društva ili čak ima li ono uopće neku budućnost. Izvorište opasnosti je u činjenici da se naše moći oštećivanja ili uništavanja prirodnog okoliša i nas samih povećavaju većom brzinom negoli naša mudrost u nadzoru upotrebe tih moći.
